Kako bolje učiti?
„Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba!“ Poslovica koju smo s uzdasima i kolutanjem očima redovito slušali od kad su krenuli naši prvi školski napori. Redovito smo se znali šaliti sa školskim kolegama da je „bolje krepati sada, nego baktati se sa ovakvim teretima i obavezama do kraja života“, misleći da su to najveće muke koje nas mogu snaći. I kako vrijeme prolazi dok se uspinjemo ljestvama našeg edukacijskog sustava, preko osnovne i srednje škole dolazimo do studentskog doba. Učenje postaje sve ozbiljnije, gradiva sve veća, obaveze sve teže, ali apetiti našega „moždanog limbičkog sustava“ koji zahtijeva zabavu i zadovoljstvo, ne jenjavaju. Društvo gleda na nas kao mlade, perspektivne pojedince, créme de la créme buduće hrvatske intelektualne elite, a nama vrlo često druge stvari okupiraju slobodno vrijeme. Često nam se zna prigovoriti kako je: „Naša je jedina obaveza učiti i sve ostalo nam mora biti sporedno!“ No, često nam je i ta „jedina“ zadaća neizvediva, jer ipak mnogo je lakše pogledati neki film, otići na kavu s prijateljima, odspavati koji sat, objašnjavajući sami sebi kako je prijeko potrebno održavati socijalne kontakte ili kvalitetno odmoriti mozak kako bi konačno bili spremni uhvatiti se knjige. Tako često gubimo vrijeme koje moramo nadoknađivati noćima, ne učimo kvalitetno, bezvoljno odrađujemo „posao“ i samo se molimo da bude prolaz. Studentski život se tako pretvara u studentsko preživljavanje, a budućnost Hrvatske s takvom intelektualnom elitom opravdava zabrinutost naših roditelja i starijih. Kako se nagovoriti da počnemo učiti? Kako si organizirati raspored i držati ga se? Što s dosadnim gradivom? Kako bolje i brže učiti? Kako dugo ostati budan? O ovome ćemo raspravljati u narednim odlomcima.

Lijenost, raspored i poznavanje sebe.
Zasigurno smo svi pokušali napraviti dnevni raspored učenja, a na kraju nam je dana pola gradiva ostalo za sutrašnji dan, a četvrtina gradiva nam nije baš „sjela kako treba“. Prije svega to nam se događa jer odgađamo početak učenja. Uvijek moramo nešto pojesti, popiti, otići na WC, podragati psa, pogledati imamo li koju novu bubuljicu itd. Kada krećemo učiti treba biti mudar sam sa sobom. Trebamo obaviti sve fiziološke potrebe, stvoriti si dobro okruženje i zatvoriti vrata. Korisno je i ostaviti mobitel u drugoj sobi ukoliko ga stalno uzimamo u ruke. Važno je znati da je najteže prvih nekoliko minuta, stoga je dobro skupiti hrabrost, malo sam sebe „nabrijati“ i krenuti s prvom rečenicom. Ukoliko nam je teško sjesti i gledati u knjigu jer se osjećamo previše „živi“, korisno je ustati se i šetuckati po sobi. Vrijeme u danu si valja rasporediti tako da imamo otprilike 45 minuta učenja i 15 minuta pauze. Baš kao i u školi, iz razloga što prosječan mozak 45 minuta može držati koncentraciju. Netko može dulje, netko kraće, ali nikad si ne smijemo rasporediti manje od pola sata jer učenje tada postaje neučinkovito (previše se odmaramo, a premalo učimo). Važno je napomenuti da je odmor nužan, jer ukoliko ne napravimo pauzu učenje će postati sve teže i neproduktivnije. Također duljina odmora se mora povećati sa satima učenja. Recimo nakon dva ciklusa od 45 minuta učenja i 15 minuta odmora, treći ciklus se možemo odmoriti 25 minuta, sljedeći ciklus pola sata itd. Ukoliko morate imati mobitel pored sebe iz nekog razloga, a i dalje vam je distrakcija, možete na njemu otvoriti štopericu koja odbrojava 45 minuta. Svaki puta kada posegnete za mobitelom na njemu će biti otvorena štoperica koja će vas „podsjetiti“ da još nije gotovo i da još nije vrijeme za odmor na kojemu ćete moći tipkati do mile volje. Još nešto, odmor je najbolji ukoliko nije još jedna zahtjevna mentalna aktivnost. Idealno bi bilo da je to nekakva lagana fizička aktivnost, neobavezni razgovor, sviranje ukoliko znate svirati neki instrument itd. Na kraju, naš mozak nije ni po čemu različit od recimo psećeg kada je u pitanju treniranje. Ako pas na naredbu sjedni dobije poslasticu, on će svaki sljedeći put na naredbu sjesti jer očekuje poslasticu. Tako i mi sami sebi moramo dati nagradu za neki trud, ali samo ako je trud i napor uistinu bio prisutan. Nagrađivati sam sebe za lijenost je vrlo loša navika.

Dosadno gradivo i nabrijani mozak
Svi mi neka gradiva volimo više, a neka manje. No sva gradiva moramo naučiti kako bismo položili ispit. Najgluplja, ali i najučinkovitija strategija jest podijeliti gradivo na manje cjeline, po mogućnosti da imate cjeline koje su vam draže i koje su vam manje drage. Zašto baš tako? Nije li bolje ako imamo pomiješano dosadno i zanimljivo gradivo? Odgovor ponovno leži u motivaciji samoga sebe. Nije dobro da su nam sva gradiva jednako bljutava. Svaki puta kada u nekoj cjelini gradiva dođemo do dijela koji je dosadan, to će nas zaustaviti i neće nam se dati uhvatiti u koštac s njim. I tako ćemo imati zastoj u svakom ciklusu učenja. Mudrije je na početku učenja krenuti s najgorim i najdosadnijim gradivom koje nam najteže ide, jer smo na početku učenja najsvježiji i najveća nam je mentalna snaga. S druge strane za kraj treba ostaviti najzanimljivije i najlakše gradivo koje će nam biti mačji kašalj nakon onih teških cjelina. Tu se postavlja pitanje: nije li dobro početi s nekim super dobrim gradivom da se bolje motiviramo za rad? U principu jest, no ako nam dosadna i teška gradiva ostanu za kasnije, nećemo ih napraviti koliko god bili motivirani na početku. Summa summarum, cilj nam je naučiti cijelo gradivo, a ne dio njega. Stoga, treba najprije popiti tekilu, a onda zagristi limun.

Koju metodu učenja uzeti? To ovisi o tipu gradiva i o tipu osobnosti. Neki ljudi su vizualni i pamte gdje im se na određenoj stranici nalazi neki odlomak ili slika, neki su auditivni pa uče slušajući sebe ili druge, neki su spoj jednoga i drugoga pa uče na oba načina. Te stvari svaki bi student trebao sam zaključiti o sebi i učiti na način koji mu je najbliskiji. Što se tipa gradiva tiče, ovdje imamo neke grube smjernice kako različite stvari različito učiti. Stvari koje treba naučiti napamet pa potom prezentirati ili usmeno odgovarati, treba obavezno učiti na glas na jednak način na koji namjeravate to prezentirati. Najgore je učiti u sebi i to ne artikulirati na glas jer nam se može dogoditi da ćemo samo ponavljati „ne znam kako da kažem“ ili samo česti i dugački „ummmmm“. Nadalje, najbolji način za naučiti podjele ili sheme jest uporno ih prepisivati i precrtavati dok ih ne znamo nacrtati napamet, a dobro je dodati i boje u shemu jer lakše pamtimo ako nam je sve malo kričavije i upadljivije, a ne sve sivo. Malo ljudi ima fotografsko pamćenje i može čisto iz gledanja u shemu zapamtiti ju napamet. Ukoliko učimo riječi koje su nam nove, nepoznate, nezgrapne ili dugačke, dobra je strategija raditi mnemotehnike i razlomiti riječ na manje smislenije cjeline. Recimo moramo zapamtiti riječ „ripostiglio“, riječ možemo zapamtiti kao „riječka pošta šiljo“ te uz male preinake dobijemo željenu riječ .Važno je napomenuti da što su nam ideje gluplje i nepovezanije veća je šansa da ćemo ih zapamtiti, zato budite maštoviti i kreativni, ali pazite da se i ne zapetljate u previše metafora.

Kako ostati dugo budan i učiti? Možemo jednostavno reći – kava. No i tu postoji cijela znanost. Prije svega kava za razliku od ostalih energetskih pića tipa Red-bull, ima puno dulji učinak i dulje ćemo ostati budni na kavi nego na Red-bullu. Osim toga, prestanak djelovanja energetskih pića ćemo osjetiti puno jače, nego prestanak djelovanja kave. Doza kave ovisi od osobe do osobe, svatko zna koja ga količina „diže“. No osim doze važno je i vrijeme konzumiranja. Recimo da smo se ustali u 7 ujutro i bili relativno odmorni tokom dana te da moramo ostati učiti do 3 ujutro. Kavu je najbolje popiti oko 19:30-20:00. Ukoliko popijemo prerano, kava će nam popustiti prerano, a ako ju popijemo prekasno, obično ćemo biti preumorni da kava ostvari ikakav učinak. Nakon 20:00 sati otprilike novu kavu možemo popiti svakih 2 sata. Osim kave, treba piti puno vode i jesti puno slatkoga! Iako se čini da je to ponovno neki tip motivacije, ustvari u tome ima mnogo znanstvene podloge. Naime, mozak jedino može iskorištavati glukozu za svoj rad, ne može koristiti masti kao izvor energije. Stoga kada imamo velike mentalne napore, dobro je mozak osigurati dovoljnom količinom energije. Vodu pijemo zbog toga što je kava diuretik, osvježava nas, a i hiperosmolarni šećer iz čokolade još dodatno stvara osjećaj žeđi.

 

Nadamo se da su vam ovi savjeti bili korisni, ukoliko želite neku temu podrobnije objašnjenu ili imate prijedlog za neku temu javite nam se.

 

Autor: Mate Mrša