Vjerujem da ste primijetili da zadnja dva mjeseca neprestano pada kiša. Možda ste ljuti zbog toga, možda zabrinuti zbog svoje poljoprivrede, možda sjetni, možda ste čak pomalo i depresivni. Pitate se “Zašto?!”, “Kada ćeš više prestati?”, “Zašto padaš toliko?”… Paa, mislim da možda imam odgovor na to pitanje.

Zašto kiša pada zadnja dva mjeseca? Zbog tebe. Da, dobro si čuo, zbog tebe. I mene. I nas. I zbog naše nebrige za jadan planet na kojem živimo. Kiša na ovim područjima pada zbog globalnog zatopljenja. Sigurno se pitate kakvog crnog zatopljenja kad smo 1. lipnja još hodali u jaknama? Globalno zatopljenje ne znači da će se temperature zraka povisiti za 20°C te da ćemo u siječnju hodati u japankama. Bar mi u ovim krajevima nećemo. Sad samo malčice napregnite moždane vijuge za ovih par “stručnih” pojmova kako biste mogli shvatiti što se zapravo događa. Nije teško, obećajem.  Dakle, globalno zatopljenje je naziv za globalnu promjenu klime koja se događa zbog postupnog zagrijavanja Zemljine površine (zbog pojačanog efekta staklenika). Što to znači? Ništa dobro, naravno. To znači da je naša atmosfera puna stakleničkih plinova (vodena para, ugljikov dioksid i dušikovi spojevi) koji nam stvaraju probleme. Kao što, vjerujem, svi znamo, Sunčeva svjetlost zagrijava Zemlju. Dio te energije odbija se od Zemlje i vraća natrag u atmosferu. Ta energija bi trebala nastaviti dalje i izaći iz atmosfere ali tu onda nastupaju staklenički plinovi koji upijaju tu energiju i vraćaju je natrag prema Zemlji. Taj efekt može se slikovito prikazati kao neki staklenik oko Zemlje, jer kad toplina uđe u staklenik u njemu većim dijelom i ostaje. Otuda i naziv efekt staklenika. Vidite da nije bilo teško. 😀 Da se razumijemo, efekt staklenika je nužan, jer bi bez njega temperatura na Zemlji bila u prosjeku 33°C niža, ali je loš u većim količinama. E sad, kakve to veze ima s kišom? Znanstvenici su malo razmišljali, analizirali stvari te pokušali pretpostaviti kakve bi posljedice globalno zatopljenje imalo na svijet. Najveći problem je to što bi temperatura zraka do 2100.god. (to je uskoro) mogla biti viša za 1.5 do 5.8°C. Koje su posljedice toga (osim mučnine pri pomisli da će ljeti biti 45°C)? Ledenjaci i snježni pokrivač počeli bi se topiti što automatski podrazumijeva podizanje razine mora, dakle poplavljena mnoga naselja na obali (izgubljeni životi, uspomene, kultura, baština itd.). Nadalje, povećao bi se broj vremenskih nepogoda (ciklone, uragani, poplave), tropski uvjeti premjestili bi se prema sjeveru, s njima i biljne i životinjske vrste, na području Sredozemlja pojavila bi se sušna razdoblja a sjevernije od njega (ilitiga na području na kojem mi živimo) došlo bi do znatnog povećanja količine oborina. Voilà! Eto vam zašto pada kiša. Ali da ovo i nije razlog, da su znanstvenici pogriješili, ovaj tekst bi i dalje imao smisla jer moramo konačno početi paziti na tu našu jadnu Zemlju! Kada ćemo više shvatiti da nemamo druge planete na kojoj možemo živjeti? Umjesto da se toliko toga ulaže u pronalazak potencijalno nastanjivog planeta, moglo bi se početi malo više ulagati u opstanak ovog na kojem živimo. No dobro, to je neka druga tema.

Na koji onda način možemo početi skrbiti za naš planet? Poanta nije u tome da konstantno pješačimo jer automobili proizvode CO2, ili da se smrzavamo zimi. Poanta je u osviještenosti. Moraš shvatiti da ti osobno imaš utjecaj na prirodu i svoju okolinu. Moramo promijeniti stanje uma, moramo shvatiti da ne možemo baciti plastičnu bocu u prirodu jer “to svi rade i već ih je tona u prirodi I kakve veze ima što će još i moja biti.”. Pa ima itekakve. Jer će se ona tamo razgrađivati minimalno 450 godina. Kad se razgradi do mikroplastike, možda će na tom mjestu tvoji prapraprapraunuci nešto posijati. Kada nikne, pojest će to i skupa s tim čestice tvoje glupe plastične boce. A možda će ta boca i dospjeti u more, gdje će ju pojesti riba koju ćeš onda ti pojesti. Divno, nije li? I dalje misliš da te se ne tiče? Kitovi su super životinje. I jako su korisni u postupku eliminacije CO2 iz atmosfere. Oni ti dođu na površinu mora, pokupe CO2 i odnose ga u morske dubine. Šteta što ih je 5 umrlo u posljednjih 5 mjeseci. Naravno, imali su na desetke kilograma plastike u sebi.

Da ne duljim, moramo shvatiti da svijet možemo promijeniti tek kad počnemo mijenjati sebe. Počnite s malim stvarima, primjerice plastične vrećice. Ako odlučite koristiti platnenu vreću za kruh umjesto plastičnih vrećica, to vam je godišnje 365 plastičnih vrećica manje. Nagovorite još 5 svojih prijatelja da učine to isto i imate 2190 plastičnih vrećica manje u prirodi. Genijalno! Još jedan savjet koji vas ne košta doslovno ništa: umjesto Google web preglednika, koristite Ecosia web preglednik. Oni, naime, ulažu 80% svojeg profita u sadnju stabala. Dakle, surfaš internetom i sadiš stabla, prekul! Da implementirate samo ove 2 stvari, već ste puno napravili i Zemlja vam je zahvalna. Ne samo Zemlja, nego I vaši unuci, praunuci i svi koji će doći nakon njih. Prestanimo činiti samo ono što je lakše i počnimo činiti ono što je ispravno i dobro.

Autor: Chiara Vratović